Boza – piće koje se ne zaboravlja

Svako ko je barem jednom probao ovaj napitak, slaže se da je boza (tur.) piće koje se ne zaboravlja. Boza (eng.bosa) je orijentalni bezalkoholni napitak star preko hiljadu godina, žučkaste boje, bogatog slatkasto-kiselkastog ukusa. Ovaj prijatan, osvežavajući napitak koji podseća na gusti sok, dobija se fermentacijom kukuruznog brašna, šećera i kvasca.boza

Prvi put napravljen je u Turskoj 900. godine odakle se preko Kavkaza proširio i na Balkan. Turski putopisac Evlija Čelebija zapisao je da je u 17. veku samo u Istanbulu bilo 300 radnji za proizvodnju i prodaju ovog pića. Veliku i široku popularnost boza je postigla još u vreme Otomanskog carstva. U 17. veku bila je omiljeno piće janjičara u turskoj vojci (može da sadrži do1% alkohola). Kada je sultan Mehmed IV (1648-1687) zabranio upotebu alkoholnih pića, uključio je u to i bozu.

Godine 1870. iz Albanije u Istanbul emigrira Hadji Sadik Bej i nastanjuje se u okrugu Vefa, ekskluzivnom delu Istanbula gde su mahom živele aristokratske porodice bliske sultanu i njegovom dvoru. Bej je primetio da skoro 200 gradjana jermenskog porekla proizvodi i prodaje bozu lake konzistencije, svetle boje i prilično kiselog ukusa. Na osnovu ovog zapažanja započeo je proizvodnju i prodaju svoje boze koja je bila gušća, manje kisela i prijatnijeg ukusa.

1876. godine Hadji Sadik Bej brendirao je svoj proizvod pod imenom „Vefa bozacisi“. Novi napitak se toliko dopao sultanu i njegovom okruženju da je vrlo brzo postao omiljeno piće tadašnjeg visokog društva, a Bej je činio sve da tu popularnost zadrži. Njegov sin, Ismail Hakki Vefa, nastavio je tradiciju i uz pomoć rodjaka osmislio i primenio savremene uredjaje za proizvodnju boze. Kao i njegov otac, i on je preneo svoj posao, znanje i iskustvo na svoje sinove.

Od tada pa sve do danas boza uživa izuzetan ugled u porodici egzotičnih bezalkoholnih pića. U Turskoj je naučno istraženo i dokazano da je boza zdravo i hranljivo piće. Jedan litar boze sadrži 1000 kalorija i zavidne količine vitamina A, B, C i E. Ukus današnje boze varira zavisno od regiona gde se proizvodi, vrste žitarica koje se koriste i recepture koja se primenjuje. Ovo piće je bilo vekovima toliko popularno da su se mnogi poslastičari i domaćini oprobali u njegovoj proizvodnji i za sobom ostavljali brojne recepte i njihove varijante.

Priprema bozeRecepti za pripremu boze

Prvi način:

  • U lonac staviti pola kilograma kukuruznog brašna, preliti sa pet litara mlake vode i ostaviti da odstoji celu noć ili najmanje 10 sati.
  • Lonac sa smesom staviti da krčka dva do tri sata uz stalno mešanje drvenom kašikom, zatim kašu skloniti sa šporeta da se hladi do uveće.
  • U međuvremenu 20 grama svežeg kvasca (10 gr suvog) staviti u mlaku vodu da se rastopi i uskisne.
  • Kvasac sipati u ohlađenu smesu kukuruznog brašna i vode, dobro promešati i ostaviti da stoji preko noći ili najmanje 10 sati.
  • Kroz gustu gazu bozu procediti, dodati 0,5 kg šećera (ili po ukusu), sipati u flaše koje lagano zatvoriti i staviti na hladno mesto.

Drugi način:

  • Sa tri litre mlake vode preliti 100 g kukuruznog braša, dobro promešati i ostaviti da odstoji preko noći.
  • Sledećeg dana smesu staviti na vatru i pustiti da lagano vri tri do četiri sata, uz povremeno mešanje da ne zagori.
  • Uveće dodati 15 g kvasca za slatku bozu, ili 30 g kvasca za kiseliju bozu. Dobro promešati da se kvasac rastvori i ostaviti da odstoji preko noći.
  • Sutradan bozu procediti kroz gazu ili cediljku (sito) i sipati u čiste staklene flaše. Bozu čuvati na hladnom mestu.

Treči način:

  • Razmutiti 200 g kukuruznog brašna u malo hladne vode pa preliti u lonac od pet litara i dopuniti sa prokuvalom vrućom vodom.
  • Staviti na jaku vatru da ključa dva sata, mešati da ne zagori i po potrebi dodavati prokuvanu vodu da bude uvek ista količina tečnosti u loncu.
  • Tečnost ostaviti da stoji deset minuta na hladnom mestu (ne u frižideru),  procediti pa dodati 10 g pivskog kvasca i sedam kašika šećera.
  • Posebno ispržiti i dodati jednu kašiku prženog šećera i ostaviti u toploj prostoriji sve dok se na površini ne pojavi pena.
  • Bozu sipati u čiste flaše, zatvoriti i staviti u frižider da se ohladi.

Četvrti način:

  • U lonac od 15 litara staviti 500 g kukuruznog brašna (boza od belog kukuruznog brašna je ukusnija). Brašno preliti sa pet litara hladne vode, dobro izmešati, pokriti i ostaviti da odstoji pet sati.
  • Lonac sa mešavinom staviti da se kuva i stalno mešati drvenom kašikom dok ne provri da brašno ne zagori. Za vreme kuvanja lonanc ne pokrivati jer će da kipi.
  • Istovremeno u drugi lonac staviti tri litra vode da proključa pa polako i postepeno vrelu vodu dolivati u veliki lonac sa brašnom.
  • Mali lonac dopunjavati svežom vodom a proključalu dolivati u veliki lonac tako da nakon tri sata kuvanja u loncu bude 14 litara tečnosti. Posle kuvanja kašu ostaviti da se hladi dok ne postane mlaka.
  • Manjom posudom zahvatiti nešto mlake kaše i u njoj razmutiti pola paketića kvasca, vratiti u lonac i dobro izmešati.
  • Smesu ostaviti da odstoji šest sati, procediti je kroz najsitnije sito ili trostruku gazu, vratiti u dobro opran lonac, dodati 130 g šećera na jedan litar boze i dobro izmešati da se šećer otopi.
  • Zašećerenu bozu još jednom procediti kroz sito, sipati u nezatvorene flaše i staviti na hladno mesto (može u frižider) tri dana da fermentira. Nakon fermentiranja dobija se ukusno penušavo piće spremno za posluženje.

Posluženje:
Boza se čuva na hladnom mestu (na toplom se kvari) i poslužuje hladna. Nekad se pila sa 2-3 kugle sladoleda unutar čaše što je predstavljalo posebno ukusnu i osvežavajuću poslasticu. Boza se može piti i po dve litre dnevno. Odlična je za razbijanje mamurluka. Često su je pile trudnice i porodilje, jer se smatralo da boza utiče na veću količinu i bolji kvalitet mleka posle porođaja.

Napomena: Navedene količine u receptima mogu se proporcionalno smanjiti prema datim mogućnostima i potrebama. Flaše sa bozom mogu se zatvoriti čvrsto samo ako smo sigurni da flaša neće eksplodirati od nagomilanih gasova unutar nje. Čvrsto zatvorenu flašu treba veoma pažljivo otvarati, jer se tečnost u njoj ponaša kao šampanjac. Boza se u velikim količinama najbolje čuva u drvenim burićima.

Boza je bila omiljeno bezalkoholno piće generacija na ovim prostorima. Zato, ukoliko vam se ovi recepti ne dopadaju, pitajte za savet svoje bake i deke, jer oni je sigurno pamte, a vrlo je moguće da su i sami, onako za svoju dušu, pravili najbolju bozu u komšiluku i šire!
Izvor: https://istanbulstreets.wordpress.com