Sirovo mleko kao lek

Dа li je opаsno piti životinjsko mleko ili je ono korisno аko gа pijemo sirovo?
U potrazi za odgovorom naišli smo na krajnje suprostavljena mišljenja. Da vidimo šta kažu oni koji su protiv korišćenja mleka u ljudskoj ishrani.
Kravlje mleko namenjeno je teladi, a ne ljudima. Ni jedan drugi sisavac ne pije mleko nakon što prestane sisati majčino mleko, niti pak pije mleko drugih vrsta kako to čini čovek.  Može se reći da je mleko i opasno jer posle pete godine života u telu čoveka više se ne proizvode digestivni enzimi koji služe za varenje mleka. Mleko nema digestivne enzime, kao što ga ima voće, da bi sebe varilo, odnosno pokrenulo proces vrenja – pretvaranje šećera u alkohol.
Mleko u organizmu fermentiše u kiselinu – ukiseljava se. Neki ljudi mogu probaviti mlijeko u potpunosti, ali su oni manjina. Većina nas to ne može, jer nemamo više taj enzim. Dosta ljudi ima tegobe zbog laktoze (ugljeni hidrat) u mleku. Laktoza je mlečni šećer koji treba da se razgradi putem enzima laktaze (belančevina koja se u telu proizvodi do pete godine života). 
Kod preterane konzumacije mleka
javlja se višak kalcijuma u krvi i dolazi do pojačavanja koagulacije (zgrušavanje krvi – smanjenje viskoziteta). Čak i za vreme najvećeg rasta, prirodne potrebe dojenčeta za belančevinama su male. Majčino mleko sadrži samo 5% kalorija u obliku belančevina. Dojenče naraste dvostruko u 180 dana. Za razliku od majčinog mleka, kravlje mleko ima 15% belančevina po kaloriji, a novorođena telad se dvostruko povećaju u 47 dana.
Izostavi li se iz prehrane mleko, u većini slučajeva će nestati uobičajene prehlade kao i alergije na prašinu, mačke i polen.

Ernst Gunther je autor knjige „Živeti bez bolesti“ u kojoj piše o korisnosti  sirovog mleka  i štetnosti kuvanog i pasterizovanog mleka.
Dva američka naučnika, Potendžer (Potenger) i Simonsen sa pasterizovanim mlekom su izvršili eksperimente na mačkama. Mačke hranjene sirovim mlekom, normalno su se razvijale. Pasterizovano mleko kao osnovna hrana, kod mačića je dovodilo do izraženog rahitisa koji je u većini slučajeva bio i uzrok smrti. Medju mačkama koje nisu dobijale neonrađeno mleko, pobačaji su bili češći već u prvoj generaciji. Životinje su promenile i ponašanje. Postale su opasne, grebale i ujedale. Kod 53% svih tih životinja štitasta žlezda bila je nedovoljno razvijena. U trečoj generaciji životinje su bile već potpuno degenerisane.

Iz navedenog se zaključuje da mleko čim se greje ili kuva već gubi svoja lekovita i hranljiva svojstva. Zagrevanjem, pasterizacijom i obradom, sirovo mleko gubi svu životnu važnost. Naše telo u tom slučaju prima samo mali deo korisnih sastojaka mleka, uglavnom kalcijum, fosfor i gvožđe, a sve ostalo pretvoreno je u otpad koji zagađuje krv. Klice bolesti, kojih ima svuda i pored pasterizacije mleka, u takvoj krvi pronalaze plodno tlo za svoj razvoj. Bakterije su stvorene da u prirodi uklanjaju otpadne materije, što je veoma važan zadatak.  Ali kada se okome na otpad u našoj krvi onda ih nazivamo izazivačima bolesti iako one to nisu. Da bi potkrepio tu činjenicu, profesor Emerih (Emerich) progutao je celu ampulu bacila kolere koji mu uopšte nisu naškodili.

Jedna brižna majka odlučila je da svom detetu daje isključivo sirovo mleko jedne određene krave čije je vlasnik bio njen prijatelj. Posle nekog vremena utvrđeno je da je ta krava bila tuberkulozna. Njeno dete je progutalo na milione tuberkuloznih bakterija, ali je ostalo zdravo. Uzimanjem sirovog mleka i druge sirove hrane dete je bilo tako dobrog zdravlja, da bakterije kod njega nisu našle podlogu za razmnožavanje. Poenta je u tome što kuvanjem i sličnom obradom sirove hrane istu pretvaramo u neku vrstu otpada. Kada takvu hranu unesemo u organizam, bakterije u njoj vide plodno tlo za svoje delovanje.

Još 1934. godine u engleskom časopisu „Public Health“ br 47, dr Evelyn je objavio naučne radove na temu kvarenja zuba kod siročadi u sirotištima. Ustanovio je da je sirovo mleko efikasna zaštita protiv te raširene bolesti. Slični eksperimenti na drigim mestima i kod druge dece davali su slične rezultate.  Američki istraživač Arnold de Vries u svojim istraživanjima utvrdio je da deca koja su dobijala isključivo pasterizovano mleko, posle kratkog vremena dobijala su skorbut (akutno pomanjkanje C vitamina), rahitis (pomanjkanje kalcijuma), poremećaje u varenju, proliv i druge bolesti.
U jednom dečjem domu u Engleskoj 14 dečaka, koji su jedno vreme redovno hranjeni pasterizovanim mlekom kao dodatkom, obolelo je od tuberkuloze, dok u drugoj grupi koja je kao dodatak dobijala samo sirovo mleko, oboleo je samo jedan dečak. Sve ovo pokazuje da su kuvanje i pasterizacija sirivog mleka besmislen posao. Jedina prednost pasterizacije i kuvanja jeste što se mleko može duže čuvati i prevoziti a da ne uskisne.

Sirovo mleko od svih namirnica najviše sadrži kalcijuma. 90% ljudi pati od nedostatka kalcijuma. Mnoge bolesti su posledica tog nedostatka. Da se to ublaži, neophodno je da se svakodnevno uzima sirovo mleko ili sirovo povrće kao dodatak dnevnoj ishrani.
Terapijom sirovim mlekom
mogu se izlečiti mnoge teške bolesti. Ono je najbolji izvor kalcijuma i 80% je alkalno pa neutrališe štetne kiseline i otrove u krvi, slično kao i povrće. Sirovo mleko ima efekat čišćenja, pa je izrazito higijenska namirnica. Štetne bakterije koje bi htele da se nastane u mleku bezopasne su, jer mleko ne trune i ne kvari se, ono samo postaje kiselo. Uzrok tome su bakterije mlečne kiseline. Zato se ne moramo bojati ako sirovo mleko više nije baš sveže, jer ništa ne gubi od svoje vrednosti.

Sirovo mleko čisti samo sebe ali i naša creva od klica truleži i bolesti. Ono leči mnoge bolesti, jer za sebe vezuje kiseline, posebno one za telo štetne. Sirovo mleko je daleko bolji gasilac žeđi, čak daleko bolji od piva. Suprotno sirovom, kuvano i pasterizovano mleko se kvari zato što je mrtvo. Ono je izgubilo sposobnost čišćenja i lečenja pošto su u njemu ubijeni enzimi i mlečne kisele bakterije.
Nekuvano mleko je najsvarljivija i najbogatija hrana. Teorija da mleko nije hrana za ljude jer čovek ne može da ga vari, nije baš održiva ako znamo da ga ljudi u mnogim zemljama (istočno balkanske zemlje, Kavkaz…) koriste kao glavni obrok i doživljavaju mnogo dublju starost nego ljudi negde drugde gde sirovo mleko nije u tolikoj meri zastupljeno u ishrani. U Bugarskoj na primer, mnogi ljudi dožive starost od preko 100 godina zahvaljujući sirovom mleku koje redovno koriste kao glavno jelo.
Ko želi da se hrani jeftino a zdravo, treba da troši mnogo sirovog mleka.